Vlasinsko jezero – Najveći biser jugoistočne Srbije

2
13917
Vlasinsko jezero
Foto: instagram@vlasinsko_jezero1

Vlasinsko jezero je drugo po veličini jezero u Srbiji, sa površinom od 16,5 kilometara kvadratnih. Nalazi se u jugoistočnoj Srbiji i pripada teritoriji opštine Surdulica. Udaljeno je 30 kilometara od doline Južne Morave ka zapadu i granice sa Bugarskom na jugu. Vlasinsko jezero je smešteno na nadmorskoj visini od 1213 metara i nalazi se na prvom mestu najviših jezera u Srbiji.

Kako i kada je nastalo Vlasinsko jezero?

Vlasinsko jezero je nastalo na mestu gde se nekada u prošlosti nalazila tresava, poznata kao Vlasinsko blato, sa ševarom, trskom i samo mestimičnim vodenim površinama. Iz te površine, izvirala je reka Vlasina, na kojoj je nastalo jezero. Istorijski zapisi vezanu za Vlasinsku visoravan potiču još iz osamnaestog veka pod nazivom Vlasinsko blato ili Vlasinska tresava, zbog nagomilanog treseta i blata nastalog spiranjem rečnih tokova. Na ovaj način je u kanjonu dugom oko 20 kilometara stvorena močvara, koja je na pojedinim mestima bila ispunjena živim peskom.

Izgradnja jezerske brane trajala je od 1946, pa sve do 1949. godine. Jezero je počelo da se puni 9. aprila 1949. godine, da bi 1954. godine dostiglo svoj puni kapacitet, koji iznosi 165 miliona kubnih metara vode.

Nakon izgradnje jedan deo jezera je bio pod plovećim ostrvima, tačnije delovima treseta, koji se otkinuo sa dna novoobrazovanog jezera. Na samom početku su ostrva namenski vezivana za obalu, da bi se od sredine sedamdesetih godina prošlog veka uočila njihova jedinstvenost. I dan danas postoji nekoliko plovećih ostrva.

Vlasinsko jezero

Osnovne karakteristike Vlasinskog jezera

Vlasinsko jezero je akumulaciono jezero sa površinom od 16,5 kilometara kvadratnih, što ga stavlja na drugo mesto najvećih jezera Srbije, odmah iza Đerdapskog jezera. Pri maksimalnom vodostaju, najveća dužina jezera je 9, a širina 3,5 kilometara. Dostiže maksimalnu dubinu od 35 metara, dok se prosečna dubina kreće oko 25 metara. Pun kapacitet jezera iznosi 165 miliona kubnih metara vode.

Vlasinsko jezero je okruženo planinama Plana, Gramada, Vardenik i Čemernik, na nadmorskoj visini od 1213 metara. Boja vode varira od sivo plave pored obale, do tamno plave na sredini jezera, sa zelenim priobalnim površinama. Jezero svakog minuta prima 2 kubika vode, a reke koje ga pune su Vlasina, Jerma, Božička reka, Lisinska reka, Ljubatska reka, Strvna i Čemernica. Posmatrajući i njihove pritoke, sliv Vlasinskog jezera čini preko 100 reka.

Veliki deo ovih reka ne dotiče u jezero prirodno, već je njihov smer promenjen i do jezera dotiču kroz kanale, odnosno kroz cevi. Kanali kojima voda pritiče iz okolnih reka i potoka, slivova Vlasine i Lisine, dugački su ukupno 60 kilometara. Kanal Čemernik zahvata vodu iz Čemernice i cevima kroz tunel je dovodi do brane. Dužina ovog kanala je 14,8 kilometara. Kanal koji dovodi vodu iz reke Stvne iznosi 16, a onaj iz Jerme 7,5 kilometara, a sa Božice 22.

U video prilogu ispod, možete pogledati kako izgledaju Vlasinsko jezero i njegova okolina. Prelep prizor koji ostavlja bez daha:

Brana Vlasinskog jezera se nalazi na nekadašnjem toku Vlasine i izgrađena je od zemlje. Visina brane je 34,43 metara, od čeka se 25,7 metara nalazi iznad površine vode. Dužina brane u temelju je 239 metara, dok je u kruni dužina 139, a širina 5,5 metara. U branu je ugrađeno ukupno 330 hiljada kubika zemlje. Uzvodna strana je obložena kamenim blokovima, a nizvodna je napravljena sa četiri kaskade i potpuno je zatravljena.

Plutajuća ostrva na Vlasinskom jezeru i njegova obala

Vlasinsko jezero poseduje dva nepokretna ostrva, Stratoriju i Dugi Del. Stratorija je nekada bilo ostrvo u Vlasinskom blatu, dok Dugi del bio poluostrvo, pre izgradnje brane. Ovo jezero je poznato i po plutajućim ostrvima, koja vremenom menjaju svoj požaj. Nastala su od podvodnog biljnog sveta izraslog na tresetu, koji se u velikim parčadima otkinuo sa dna jezera i isplivao. Na nekim od ovih ostrva su izrasle vrbe i breze, drveće koje je karakteristično za ovaj kraj.

Vlasinsko jezero oivičava zatalasana visoravan u vidu ćilima išaranog livadama, pašnjacima i šumama, koje kriju raznovrstan biljni i životinjski svet. Jezero nadvisuju planinski masivi, na čijim padina je grupisano oko šezdeset vlasinskih naselja, između kojih teku bistri potoci i rečice, sa veoma šumovitim klisurama. Od planina koje okružuju jezero, izdvajaju se Čemernik, Plana i Vardenik.

Vlasinsko jezero

Riblji fond jezera i Vlasinska somovijada 

Ribolov je jedan od najatraktivnijih sportova na Vlasinskom jezeru. Prvo poribljavanje jezera je izvršeno u proleće 1953. godine, kada je preko terenskog mrestilišta reke Vrle u novoformirano jezero pušteno oko 500.000 komada pastrmki iz Ohridskog jezera. Pored njih, jezero je poribljavano somovima, uz koje su jezero nastanili i grgeči, bodorke, karaši i klenovi. Pored njih, u jezeru se mogu pronaći i Amuri, koji su ubačeni u jezero osamdesetih godina, kako bi se izborili sa bujnom podvodnom vegetacijom.

U poslednjih desetak godina, na Vlasinskom jezeru se sada već tradicionalno održava takmičenje ribolovaca pod nazivom „Vlasinska somovijada″. Pravila takmičenja kažu da je pecanje dozvoljeno samo iz čamca, a pobednik je onaj ko upeca najtežeg soma. Nadmetanje traje dva dana i održava se tokom leta. Najveći do sada uhvaćeni primerak na Vlasinskom jezeru je som kapitalac od 46 kilograma, dužine 203 centimetra.

Šta obići pored Vlasinskog jezera

Osim kupanja u jezeru, uživanja u pecanju i prelepom prirodnom okruženju, Vlasinsko jezero i ovo područje odlikuje se i značajnim kulturnim spomenicima i etnografskim vrednostima kao što su:

  • Crkva Svetog Ilije na Vlasina Ridu
  • Manastir u Palji
  • Crkva u Božici
  • Klisura (Surdulica)
  • Crkva Svetog Nikole u Crnoj Travi
  • Crkva Svetog Pantelejmona u Brodu, selu kod Crne Trave
  • Kula u Klisuri
  • Crkva u Klisuri
  • Crkva u Kolunici
  • Crkva Svetog apostola Petra u Ruplju

Vlasinsko jezero poseduje ogroman turistički potencijal, koji nije ni upola iskorišćen. Ne postoje uređene plaže, niti uređena šetališta. Nekima ovo ne odgovara, ali ne i velikom broju kampera, koji posećuju jezero vikendima i tokom toplijih, letnjih dana.

Vlasinsko jezero

Vlasinsko jezero – Klima, flora i fauna

Na Vlasinskom jezeru i u okolini vlada subplaninska klima sa kratkim, suvim i svežim letima i hladnim zimama. Januar je najhladnij, a najtopliji mesec je avgust, sa prosečnom temperaturom od oko 16 stepeni. U tom periodu se voda u jezeru zagreje i na 21 stepen, što je čini prijatnom za kupanje. Tokom zime, površinu jezera pokriva ledena kora, koja može dostići debljinu i do čak 70 centimetara. Klima Vlasinskog jezera pogoduje anemičnim osobama i može se postići osetno poboljšanje krvne slike.

Okolina jezera bogata je raznim cvećem i lekovitim biljem. Poseban ukras Vlasinskog jezera jesu beličaste breze, koje rastu mešovito sa smrekom, belim i crnim borom. Obodni deo Vlasinskog jezera opasuje veći šumski kompleks od pretežno starih i visokih bukovih stabala. Posebno je zanimljiva žuta bukva, jer uvek ima žutu boju lišća, zbog cega je zaštićena kao prirodni kuriozitet ovog kraja. BIljni svet ovog podrugja karakterišu retke i ugrožene vrste kao što su rosulja i maljava breza.

Vlasinsko jezero

Pored velikog broja riba, Vlasinsko jezero i njegovu okolinu nastanjuje i veliki broj retkih vrsta ptica, kao što su siva čaplja i ćubasta plovka. Od životinja, najzanimljivije je prisustvo tekunice.

Vlasinsko jezero i legende o njemu

Vlasinsko jezero prate i tri veoma zanimljive priče, koje govore o neuništivosti reke Vlasine, vodenom čudovištu koje je tu živelo pre izgradnje brane i nastanku jednog od plutajućih ostrva.

Legenda o vodenom čudovištu 

Pre izgradnje jezera, na tom mestu se nalazio močvarni teren, koji je bio imitacija nepregledne bujne livade u kojoj su nestajali vlasinski konji, goveda, ovce, pa čak i neprijateljska vojska. Tako je u prvom Svetskom ratu u Vlasinskoj tresavi (sada jezeru) za tili čas u blatu nestao ceo jedan bugarski konjički puk. Ovako mistično propadanje vojske i stoke u Vlasinsko blato (tresavu) bilo je povod za stvaranje legende o neobičnom džinovskom vodenom čudovištu. Mit o tom neobičnom vodenom (jezerskom) čudovištu, kome je „odzvonilo“ posle izgradnje zemljane brane 1954. godine, kaže da je jezerom carovalo čudovište koje je ličilo na džinovskog konja. Od kada datira priča o ovom vodenom fenomenu – čudovištu, koje se skriva u prostranim tajanstvenim dubinama jezera, ne zna se. Zna se da su stariji ljudi sa „sigurnošću“ pokazivali i mesto gde se nalazi ova avet.

Priča se da je ta vodena neman izlazila na živopisne obale jezera i uništavala dobro negovane konje i krda goveda. Stanovnici su preduzimali čak i prave krstaške pohode da unište neman. Zvečke su okupljale narod u momentu kada je, na primer, jedna „volovodnica“ (mesto za parenje krave) nestala u čeljustima blata. Dvadesetak volova, koji su bezglavo u vreme parenja jurili za kravom, progutalo je blato (Vlasinsko jezero) kao da ih nije ni bilo. Ovo je dodavalo nove elemente ovoj misterioznoj priči. Pričalo se da fenomenalna vodena neman živi vekovima tu, pa se tome dodavalo još i da je zalutala sa druge planete, ili ju je Bog poslao da kažnjava one koji mu skrive. Ipak se najviše verovalo da je to neka džinovska praživotinja.

Dokazivalo se da ova avet ima čarobnu moć da hitro pokupi stoku koja pase oko jezera, pojede je, tako podmiri glad nekoliko dana miruje na dnu jezera. Priča o ovom jezerskom čudovištu je ostala samo priča. Posle stvaranja čudnovate zemljane brane, jezero je pregrađeno. Priča se da je pojavljivanje vodenog čudovišta – vodenog bika najavljivalo pobede. Narodno predanje vlasinskih mahala kaže da se vodeni bik nekoliko puta pojavljivao – i to uvek kada su Srbi isterivali protivnike sa svoje zemlje. Prilikom oslobođenja Srbije od Turaka pojavio se vodeni bik. Rikao je uoči Prvog i Drugog svetskog rata tako snažno da se sve treslo, a voda u onom jezercetu kao da je ključala izbijajući sa dna. Tada je stogodišnji starac Veličko, do tada nepokretan, ujutru izašao među okupljene pored jezera i rekao da je „ovo dobar znak i da je to bik najavio rikom

Vlasinsko jezero

Legenda o kravi Ruži

Legenda kaže da je, jednoga dana, krava Ruža pasla na malom poluostrvu zarivenom u Vlasinsko jezero. Zaneta pašom nije ni primetila da se poluostrvo otcepilo od obale i da je, nošeno vetrom prema sredini jezera postalo pravo ostrvo. U sumrak, kad je njen gazda, deda Živko, došao na obalu da potera Ružu kući, nikako nije mogao da je nađe. Tumarao je unaokolo, obilazio šibljake i šumarke, uzalud dozivajući Ružu. Mrak se hvatao brzo, sa njim je deda Živko sve više gubio nadu da ce naći svoju mezimicu, pa se u jednom trenutku pokunjen vratio kući……Ali, eto čuda. Čim je svanulo deda Živko je imao šta videti. Nasred jezera plutalo je novo ostrvo. Na njemu je pasla Ruža.

Neuništivost reke Vlasine 

Veliko dvanaestokilometarsko Vlasinsko jezero stvoreno je izgradnjom tajanstvene zemljane brane. Tako je od ćudljivog Vlasinskog blata izgrađena nova turistička atrakcija. Sa izgradnjom jezera ovaj živopisni kraj otvorio se svetu otkrivajući svoje čari i lepote. Vlasinsko jezero iznenađuje svojom lepotom, kao i vodom prijatnom u letnje dane za kupanje i okolinom pogodnom za odmor. Ono što je takođe atraktivno, je kao kristal, bistra reka Vlasina. Ona je izvirala, a i sada čudnovato izvire, iz Vlasinskog jezera. Iako je za ovu, za građevinare čudnovatu zemljanu branu, ugrađeno 320.000 m3 zemlje da bi se sprečio odliv Vlasine i stvorilo jezero, odmah iza brane vaskrsnula je nova reka.

Istina, manja je no pre pregrađivanja jezera, istina je da je nekoliko metara korito reke Vlasine u vidu nekog potočića, ali je odmah niže oko stotinu metara opet prava reka. Vlasina nije, dakle, reka bez izvora, matice. Matica joj je blato. Izvor je ono isto blato koje je sa svim tajanstvenostima bilo i pre jezera. Vlasina se nije dala uništiti. Ljudi veruju u ovu njenu fenomenalnu moć. Ona caruje ovom planinom, kao što planinke – žene imaju vodeću reč u privredi i domaćinstvu ovoga kraja. Vlasina se, upravo, hajdučki ponaša. Narod veruje da su reke Vlasina i Jerma vezane za svoju staru postojbinu i ne da se uništiti. Vlasina je danas, besmrtna, neuništiva.

Vlasinsko jezero na mapi

Ukoliko želite da pročitate još članaka o drugim jezerima u Srbiji, kliknite ovde.

Foto: 1 i 2 instagram@sh.sh.k.n, 3. instagram@vlasinskivrtovi, 4. instagram@cuvarivlasine, 5. instagram@vlasinsko_jezero1

Prethodni tekstRadaljska banja u podnožju Boranje (350mnv)
Sledeći tekstVlasina – Besmrtna reka koja je odbila da nestane!

2 KOMENTARA

  1. ПОТКРАЛА СЕ МАЛА ГРЕШКА У НАСЛОВУ „ПЛУТАЈУЋА ЈЕЗЕРА НА ВЛАСИНСКОМ ЈЕЗЕРУ“! ДРУГО, ДА ЛИ СТЕ ИМАЛИ ИНФОРМАЦИЈУ КО ЈЕ И КАДА ИСТЕРАО КРАДЉИВЦЕ ТРЕСЕТА, И ЗАШТИТИО ПЛОВЕЋА ОСТРВА? ДА ЛИ СТЕ ЗНАЛИ ДА ЈЕ У САСТАВУ ФАБРИКЕ “ СИМПО“ -ДРАГАН ТОМИЋ, РАДИЛА ТРЕСЕТАРА, ГДЕ ЈЕ ПРЕРАђЕНО ОКО 70 ХЕКТАРА ПЛОВЕЋИХ ОСТРВА, У ИСТО ВРЕМЕ ВРАЊАНСКА ЦВЕЋАРА И РАСАДНИК „СРБИЈАШУМЕ“ У ВЛАСОТИНЦУ! МЕЋИ ДЕО ТРЕСЕТА ЈЕ ПРОДАВАН И НОВАЦ СТАВЉАН У ПРИВАТНЕ ЏЕПОВЕ!

POSTAVI ODGOVOR

Unesite svoj komentar !
Unesite svoje ime